Živopisno i po mnogo čemu jedinstveno Skadarsko jezero smjestilo se u zetsko-skadarskoj kotlini, zadržavajući rijekom Bojanom kontakt sa Jadranskim morem, od kojeg ga je u dalekoj prošlosti odvojio lanac visokih planina.
Sa površinom od 370 do 530 km2, zavisno od vodostaja, predstavlja najveće jezero na Balkanu. Crnoj Gori pripadaju 2/3 jezera, dok je 1/3 na teritoriji Republike Albanije. Crnogorski dio jezera sa priobaljem, površine 40.000 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1983. godine.
Skadarsko jezero se odvaja od ostalih nacionalnih parkova kao područje sa izrazitim limnološkim karakteristikama, izuzetnim bogatstvom ornitofaune i ihtiofaune i bujnom vegetacijom močvarnog tipa. Predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog područja.
Samo jezero je kriptodepresija, što znači da se neki djelovi njegovog dna nalaze ispod nivoa mora. Takva mjesta nazvana su sublakustrični izvori ili oka. Ima ih oko 30. Najdublje ''oko'' je Raduš dubine 60 m, a po nekim podacima je i dublje, dok je prosječna dubina Jezera oko 6m.
Njegove obale su razuđene i bogate brojnim zalivima, poluostrvima i rtovima, većinom močvarne, obrasle širokim pojasom trske. Biljni svijet je bogat i raznovrstan. Pored živopisnog barskog bilja, posebno je interesantna kasoronja Trapa longicarpa ssp. scutariensis, dok bistru vodu krase i u velikom dijelu prekrivaju bijeli i žuti lokvanji. Jedino je dio južne obale kamenit i čuva reliktne šume kestena. Brojna su mala ostrva, tzv. gorice. Niska su, kamenita i obrasla lovorikom, bršljanom, divljim narom i šibljem.
Kao značajno stanište vodenih ptica Skadarsko jezero je Ramsar konvencijom 1996. godine upisano u Svjetsku listu močvara od međunarodnog značaja.
Zahvaljujući prvenstveno očuvanju ekosistema i usled nepristupačnosti nekih djelova jezera, naročito uz njegovu sjevernu močvarnu obalu, Skadarsko jezero je ''ptičji raj'' čak za 264 vrste ptica, od kojih su mnoge u najvećem dijelu svojeg areala, prorijeđene i ugrožene. U Evropi rijedak kudravi pelikan Pelecanus crispus postao je zaštitni znak jezera i nacionalnog parka.
O bogatstvu i raznovrsnosti ihtiofaune govore podaci da u vodama sliva Skadarskog jezera živi 48 vrsta riba, dok je u vodama koje zahvata nacionalni park nastanjeno 39 vrsta od ukupno 44 do sada registrovanih. Pored autohtonih vrsta, kakve su krap (Cyprinus carpio) i ukljeva (Alburnus alburnus alborella) interesantno je prisustvo i nekih morskih, kao što su jegulja, cipol, skakavica i kubla.
Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici: arheološka nalazišta, manastirski kompleksi i utvrđenja, razbacani u širokoj lepezi u basenu Skadarskog jezera, govore da je još u XIV i XV vijeku ovo područje bilo značajno kulturno središte.
Izuzetnu grupu kulturnog nasleđa čini tradicionalno narodno graditeljstvo, stara nenaseljena i zapuštena ribarska naselja, smještena na samoj obali Jezera, Raduš, Krnjice, Poseljani, Karuč, u kojima se nekada stanovalo, živjelo od ribarenja i rasplijetale ribarske mreže.
