Претражи овај блог

turizam buducnosti?

понедељак, 29. март 2010.

Rute


Putovati Crnom Gorom

Tanja Boskovic - "Lord Byron i Bernard Shaw, o crnogorskoj su obali pricali sa toliko osjecaja; plemkinje poput engleske princeze Margaret i neki od najpoznatijih glumaca na svijetu kao što su Sofia Loren i Kirk Douglas posjetili su je, a najljepše žene svijeta poput Doris Day i Claudie Shiffer hodile su kamenitom kaldrmom ove zemlje ", cita mi nedavno moj grcki kolega iz uvoda u neki turisticki katalog Crne Gore i kaže mi: "Ali treba znati da je Sofia Loren ovdje bila prije nekih tridesetak godina, i da su se u posljednjih deset godina stvari izmijenile".
Vožnja zalivom – emotivni spoj sa Crnom Gorom Sara Gigante - Često se dešava, prije polaska na kraći ili duži put, da je čovjeku potrebna psihička priprema da se prilagodi na ideju o putovanju, prekine rutinu svakodnevnice i pripremi neophodne stvari za “ekspediciju".
Nacionalni parkovi Crne Gore Crna Gora sve više ulaže u razvoj održivog turizma i zaštitu ambijentalnih i kulturnih vrijednosti. Želeći sačuvati i zaštiti ljepote svoje zemlje osnovana su 4 nacionalna parka: NP Durmitor, NP Lovćen, NP Biogradska gora i NP Skadarsko jezero.
Manastiri u Srbiji i Crnoj Gori Udruženje I.So.La. iz Torina organizuje novo putovanje na principima odgovornog turizma. Radi se o šestodnevnoj posjeti Srbiji i Crnoj Gori, u periodu od 25. aprila do 01. maja. Ovo putovanje je test za putni aranžman pripremljen u saradnji sa Omladinskim komunikativnim centrom “Kg Youth Sector” i rezultat je višegodišnjih dobrih odnosa između naših dvaju organizacija.
Eko selo Jugoslavija Na obroncima Planine Pivske, u Crkvičkom Polju, po mnogima jednom od najljepših sela u Crnoj Gori, na simboličan datum, 25. maja, prošle godine, svečano je otvoreno eko-selo “Jugoslavija” . Za ime “Jugoslavija” odlučili smo se u znak sjećanja na zemlju u kojoj nikome nije bilo tijesno, i u kojoj su se svi osjećali prijatno i bezbjedno, bez obzira kojoj naciji pripadaju.
Eko selo na Komovima

Sjever zemlje je prostorno najveći ali i najmanje iskorišćen potencijal Crne Gore koji bi mogao biti ne samo zimsko već i ljetnje boravište za sve veći broj evropskih turista koji primat daju ekološki očuvanin destinacijama. Posjetili smo eko selo na Komovima u blizini Andrijevice.
Oni putuju nekoliko puta godišnje, ne haju za hotele visoke kategorija ali i ne pitanju što košta boravak u eko selu ili katunu. Oni su planinari, i poznaju geografiju vaše zemlje bolje od vas samih. Jednu takvu družinu Slovenaca sreli smo u katunu Vasojevićkog Koma:
"Ima nas petnaest, a ovaj naš put traje trinaest dana. Krenuli smo iz Slovenije preko Hrvatske i Bosne, do Mokre Gore, tamo smo išli na Šargansku Osmicu, pa u Višegrad, pa na Zlatibor. Tamo smo se penjali na dva vrha. Sada ćemo biti tri dana na Komovima, popećemo se na sva tri vrha, pa posle preko Kolašina na Sinjajevinu, na Jablanov vrh ili na Babin zub."
Na sjeveru Crne Gore konačno se uviđa da planine i ekološki očuvana okolina nijesu predodređeni samo za zimski već i ljetnji turizam. Zato su sve brojnija eko sela u kojima odsjedaju mahom instrani turisti koji više od domaćih cijene vrijednost divlje ljepote, a dočekuju ih u katunima kao u ovom podno Komova:
"Oko desetog juna izlazimo na katun do 1. septembra. Oko stoke radimo, kosimo, plastimo, proizvodimo domaće za svoje potrebe. Sir, mlijeko, skorup", kaže nam stočar u katunu.
Ekološki hrana je još jedna šansa domaćeg turizma. Za sada je iskrišćena samo na jelovnicima u eko selima kao što je Štavna u podnožnu Vasojevićkog Koma:
"Na kantunskom meniju ekološka hrana: sir, kajmak, pršuta, priganice i kačamak", kaže domaćin u katunu.
"Smočani kačamaka prvo umiješaš brašno u ključalu vodu, pa kada to proključa jedno četrdeset minuta, doda se kajmak i sir, i to se umiješa i dobije smočani kačamak."
RSE: Jesu li planirani zahtjevni gosti?
"Nijesu, samo vole domaću kuhinju i hranu iz ovih katuna, na primjer mlijeko, jardum, ovčije mlijeko."
Da bi se sjever upisao na turističku mapu Evrope treba najprije imati dobre puteve i osmišljenu reklamu, a turizam uravnoteženo osavremeniti kako bi se sačuvalo ono najvrijednije - priroda.
Vraćamo se grupi slovenačkih planinara koji se svake godine nanovo vraćaju crnogorskim planinama:
"Za nas je dobro što nema puno ljudi, a putevi nijesu tako loši. Sada su i geografske karte dobre jer prije dvije, tri godine to se teško nalazilo. Bio sam u Prokletijama i tu su karte dobre. Ne znam šta bi još trebalo. Možda putevi. Ali bolje je da se ne pravi previše puteva kao u Sloveniji. Imamo toga previše."
RSE: Čistoća?
"U parkovima i u planini je dobra jer nema mnogo ljudi, ali u ostalom dijelu nije baš. To nam smeta jer se to kod nas baš dobro sredilo. Mislimo da će i to biti, ali za koju godinu. Možda."
Izvor: Radio Slobodna Evropa

среда, 24. март 2010.

EKO KUĆE

ZDRAVE I EKOLOŠKE
Osnovni građevinski materijal je drvo koje po svojoj strukturi, boji i mirisu vaši za najzdraviji građevinski materijal. Zidni paneli se proizvode od OSB ploča koje su proizvedene na prirodnoj bazi i spadaju u ekološki zdrave materijale za život ljudi. Za izolacione materijale upotrebljavaju se prirodna mineralna vuna i stiropor koji su prirodna, toplotna i zvučna izolacija.



BOLJA ISKORIŠĆENOST PROSTORA

Zidovi su tanji od klasičnih, čime se povećava iskorišćenost prostora koji zauzima kuća za 10%.

KRATKO VREME GRADNJE
Brzo useljenje. Kako se cela konstrukcija i svi građevinski elementi izrađuju i obezbeđuju pre gradnje, vreme gradnje kuće se praktično svodi na vreme montaže gotovih elemenata (kuća je gotova za 5-7 dana.), što doprinosi nižim troškovima gradnje. Nije potrebno čekati da se osuše zidovi, ploča, itd. Samim tim vreme useljenja je značajno skraćeno.

BOLJE TERMIČKI IZOLOVANE
Dobra toplotna izolacija našim kućama omogućava uštedu toplotne energije do 40% po grejnoj sezoni.









PRILAGODLJIVIJE I OTPORNIJE NA ZEMLJOTRESE
Lakša konstrukcija od klasičnih zidanih kuća omogućava postavljanje i na slabo nosećim površinama. Montažne kuće su otpornije na zemljotrese o klasično gradbenih kuća. Ova značajna prednost postignuta je dobro projektovanom konstrukcijom.

RADIOAKTIVNI GROMOBRANI, (BEZ)OPASNI?




Radioaktivni gromobrani koji su sedamdesetih godina, postavljani na svim većim zgradama u zemlji, danas su postali otvoren ekološki problem. Godine 1986, donesen je Zakon o zaštiti od jonizujućeg zračenja, kojim je zabranjeno postavljanje novih i ujedno je dat rok od deset godina, da se uklone stari, radioaktivni gromobrani. Taj rok je istekao davne 1996 godine, a gromobrani, oni su ipak ostali...

Radioaktivni gromobrani su mnogo efikasniji i ekonomičniji od klasičnih, a imaju i mnogo veći radijus pokrića. Gromobrani su u vidu šipke u čijoj sredini se nalazi radioaktivno punjenje koje privlači elektricitet, a na dnu se nalazi olovna zaštita u obliku levka koji je okrenut nagore, tako da se jonizujuće zračenje usmerava ka nebu. U normalnom stanju ovi gromobrani nisu opasni, u stanovima gde ljudi žive ne može se registrovati povećana radioaktivnost, tako da direktna opasnost po zdravlje ljudi ne postoji. Ovde opasnost prestavlja oslabljena (stara), konstrukcija, pa postoji mogućnost rušenja, nakrivljenja i havarija, u takvoj situaciji mogu da se okrenu i ozrače dio okoline i ljudi.

Još veću opasnost prestavlja podatak da u Crnoj Gori ne postoji organizacija koja bi evidentirala i popisala sve radioaktivne gromobrane i bila zadužena za vršenje mejsečne tehničke provjere i ispravnosti ovih gromobrana, godišnje dozimetrijske provere istih. Brine takodje podatak o nepostojanju adekvatnog skladišta, istrošenih radioaktivnih izvora iz eventualno uklonjenih radioaktivnih gromobrana.

DEKLARACIJA O EKOLOSKOJ DRZAVI CRNOJ GORI

Mi, poslanici Skupstine Republike Crne Gore, svjesni smo da je, zbog ugrozavanja prirode, zastita identiteta prostora na kome zivimo i djelujemo postala nas neodlozan i pravovremeni posao.
Svjesni duga prema prirodi, izvoru naseg zdravlja i inspiraciji nase slobode i kulture, posvecujemo se njenoj zastiti u ime sopstvenog opstanka i buducnosti potomstva.
Prihvatamo da ni jedna razlika medju nama nije toliko velika koliko su velike promjene kojima je izlozeno nase prirodno okruzenje. Bez obzira na nasa nacionalna, vjerska, politicka i druga ubjedjenja i osjecanja, znamo i prihvatamo da su dostojanstvo i svetinja ljudskog bica organski povezani sa svetinjom i cistotom prirode.
Covjek i priroda u njemu i oko njega cjelovito su jedno u svojim dubinama i po svom smislu i naznacenju.
Stoga je oduvijek zloupotrebu covjeka pratila zloupotreba prirode. Zato opredjeljujuci se i boreci se za dostojanstvo covjeka pozvani smo da se borimo i za dostojanstvo prirode.
Donosenjem ove Deklaracije, Crna Gora prema prirodi uspostavlja drzavni odnos i poziva na mudrost sve ljude da sprijece ekolosku katastrofu koja nam prijeti.

20. septembar 1991. Skupstina Republike Crne Gore

уторак, 23. март 2010.

Eko-turizam, crnogorska verzija
Divlja, glibava ljepota

Kao što svi znaju, Crna Gora je prva i jedina ekološka država u svijetu. U dokumentu zvučnog imena - Master plan razvoja turizma - zapisano je i da razvoj turizma, među privrednim granama, ima prioritet. Reklo bi se - Crna Gora je idealno odredište za ekoturistu i ekoturizam koji u svijetu doživljava nagli rast. Pored svega, Crne Gore, kao eko-destinacije, na međunarodnom horizontu - niđe nema.

Brojni članovi vladajućih političkih partija, iz raznih ministarstava, poručuju nam da je ekoturizam jedna od ključnih odrednica crnogoskog turizma, odnosno ekonomije. Pitaju nas - ko to ima plavlje i čistije more od nas , ko ima takve antičke, netaknute planine, koje željno iščekuju turiste. Na istom fonu su i crnogorski ekonomski eksperti koji su jednoglasni da, npr. Skadarsko jezero može da hrani "pola Crne Gore", i to, naravno, ne od ribe, nego od turizma.

Ako nam za ideju o modernoj, Evropskoj, ekološkoj državi treba čist vazduh , čista voda i, ne daj Bože, čisto zemljište, Master planovi moraće da sačekaju.
Naša ekološka nacija raspoznaje se po klimanju glavom. Kada iz usta, dragog nam, ministra čujemo za Master plan onda nam dođe da i sami klimnemo, jer iz samog naziva unaprijed zaključite da se radi o velikoj stvari, a sami ne znate o kakvoj.

Da ste, kojim slučajem, pročitali Master plan shvatili biste da tu nema ničega novog. Sve to smo i sami znali. Pozicija Crne Gore je slaba, zemlji nedostaje finansijska snaga, a tržištu prilagođen proizvod i dovoljno kvalifikovano stručno osoblje. Za ove opservacije, ipak su nam, i u ovom slučaju bili potrebni strani konsultanati.
Sve se završilo ,,bucanjem cicvare i kačamaka, pa ako se neko i odluči da dođe u ove krajeve može mu se desiti da u i poraste, što mu, vjerovatno, po automatizmu, omogućava i potpisivanje ugovora sa K.K.,,Budućmost,,. Dakle, budućnost je pred nama, treba joj se, svakako, radovati.

- Tri paradajza za turistu

Poznato je da masovni turizam, kao najjača i najjatraktivnija industrija današnjice prijeti uništenju prirodnih resursa na kojima se temelji.
Turizam u Crnoj Gori, iako oslonjen na prirodne i ekološke kvalitete turističkih lokacija, ima direktnih i indirektnih negativnih implikacija na očuvanje i zaštitu životne sredine i prirodnih resursa.

Sindikalni turizam je glavni vid turizma u Crnoj Gori i on zadovoljava skromne platežne mogućnosti klijentele iz najzaostalijih zemalja Evrope: BiH, Makedonije, Albanije. Jedan od najvećih problema sa takvim turizmom je otpad i druge vrste zagađenja koje sa sobom nosi sezonska koncentracija većeg broja ljudi na ograničenom prostoru. Pored ovog, javljaju se i posredni negativni efekti po ekologiju.

Na primjer - povećano interesovanje i izgradnja stambenih objekata na najatraktivnijim lokacijama, što degradira prostorne kvalitete tih područja. Primorski gradovi se pretvaraju u velike spavaone, degradiran je stotinama godina pažljivo osmišljavan prostor, a haos u urbanizmu dovodi do izgradnje ilegalnih objekata i u, po zakonu najčuvanijim, prirodnim rezervatima. Turizam donosi i pojačan saobraćaj, a samim tim i negativne ekološke implikacije.

Kako bi se spriječili svi negativni efekti takvog turizma osmišljen je novi koncept turističkog razvoja nazvan ekoturizam.

Dileme nema, Ujedinjene nacije su 2002. godinu proglasile godinom ekoturizma.Od 19. do 22. maja u Kvebeku (Kanada) je u organizaciji WTO (Svjetska turistička organizacija) održan samit posvećen ekoturizmu, uz prisustvo predstavnika 125 zemalja svijeta.

Crna Gora je kako već znate, prva i jedina ekološka država u svijetu. Crna Gora je zapisala da razvoj turizma ima najveći prioritet među privrednim granama (Master plan razvoja turizma). Po prostoj logici stvari, reklo bi se da je baš Crna Gora idealna destinacija za ekoturistu i ekoturizam koji u svijetu doživljava nagli rast. Smjernice koje EU daje u vezi sa ekoturizmom su jasne:

Ekološki prostor: turistika destinacija koja mora biti Nacionalni park ili park prirode, zaštien ekosistem ili divlja priroda.

Ekoturisti: po definiciji to bi bili uglavnom ljudi koji na odmor dolaze u manjim grupama.Iskustvo koje oni traže u prirodnim i egzotičnim mjestima je sjedinjavanje sa prirodom i lokalnom kulturom.

Ekološka zaštita: neko ko nudi ekoturizam u nekom prostoru to područje mora zaštititi, mora njime aktivno upravljati sa prepoznatljivim zaštićenim spomenicima, bez obzira da li su oni spomenici prirode, kulture...

Ekološka aktivnost; ekoturisti bi trebali šetati, posmatrati krajolike, proučavati biljni i životinjski svijet, družiti se sa lokalnim stanovištvom, od njih kupovati autohtone proizvode, upražnjavati različite ekološki prihvatljive sportove...

Ekološke informacije: posjetioci se moraju pripremiti za mjesto koje posjećuju kako bi u njemu poslije uživali. Isto tako se i domaćini moraju pripremiti za dolazak takvih gostiju, kako bi im pružili što bolju sliku sebe i svog kraja.

Ekološki kontakti: posjetioci se moraju družiti s lokalnim stanovništvom prevazilazeći jezičke barijere uz pomoć vodiča.

- Mrtve, a lete

Po ovim, međunarodnim smjernicama, morao bi se razvijati ekoturizam i kod nas.Crna Gora ima preduslove za ovakav vid turizma: relativno čistu prirodu (ako očistimo smeće iz šuma i sa lokalnih puteva), mogla bi imati ekološke poljoprivredne proizvode po starim receptima, ljude koji zbog siromaštva ili neambicioznosti još žive u autohtonim objektima i veliki broj mladih, obrazovanih nezaposlenih ljudi. Zašto onda ne živimo u ekološkom raju?

U opštem trendu porasta potražnje za eko-destinacijama, Crne Gore, na međunarodnom horizontu - niđe nema. Jednostavno: uz ,,savršene uslove,, potrebna je dobra organizacija i pristojno znanje - to je ono što nam nedostaje.
Ako se za pomoć i informacije o ekoturizmu obratite Turističkoj organizaciji Crne Gore, saznaćete da informacija o njemu nema.

Istina, postoje informacije o tome kako izgleda ekoturizam u svijetu. Pored toga, uputiće vas na internet sajt t vist-montenegro cg.yu. Ako ni tu ne bude ništa, tu je spisak crnogorskih turistIkih agencija kojih ima ni manje ni više šesdeset. Jedina od njih koja nudi ekoturizam na našim prostorima je ,,Jelka-toors,, iz Kolašina.
U njenoj prezentaciji imate ponudu koju oni nazivaju fotosafari, koji, po toj agenciji podrazumijeva branje šumskih plodova i očaravajući pogled iz ptičje perspektive ka pet planinskih jezera, sve to bez životinja.

Tu nije kraj - ako sa njima uđete u aranžman po Skadarskom jezeru, možete biti svjedoci i konačnosti evolutivnih procesa. To, doslovno, ovako kažu: ,,Krstarite Skadarskim jezerom jednom od poslednjih oaza pelikana i velikog broja ptica koje su pri izumiranju,,. Ovim otkrićima bi, vjerovatno, izazvali paniku najvećih imena svjetske nauke, što možda i ne bi bilo loše.

Visok nivo razvoja, decentralizovane strukture vlasti, postojanje dobro očuvanih lokalnih seoskih zajednica i mreža malih i srednjih preduzeća, kao i kapital znanja, neophodne su pretpostavke za postojanje ekoturizma. Ako se turizam usmjeren na prirodu razvija isključivo od državnih subvencija, ostaje ekonomski beznačajan.

Sve i kad oni koji imaju volje i energije krenuli u pravljenje ekoturizma, on i dalje ne bi mogao biti ozbiljan izvor prihoda, jer ga država ne podstiče, nema infrastrukture u nacionalnim parkovima i parkovima prirode koja bi ga podržavala, a nema ni pravog obrazovanja za njegovo provođenje. Na putu do ekoturizma kod nas ima toliko prepreka da će sva ta priča, očigledno, još dugo živjeti samo na papiru i biti tek pusta želja. Ili bezočna laž.