Kao što svi znaju, Crna Gora je prva i jedina ekološka država u svijetu. U dokumentu zvučnog imena - Master plan razvoja turizma - zapisano je i da razvoj turizma, među privrednim granama, ima prioritet. Reklo bi se - Crna Gora je idealno odredište za ekoturistu i ekoturizam koji u svijetu doživljava nagli rast. Pored svega, Crne Gore, kao eko-destinacije, na međunarodnom horizontu - niđe nema.
Brojni članovi vladajućih političkih partija, iz raznih ministarstava, poručuju nam da je ekoturizam jedna od ključnih odrednica crnogoskog turizma, odnosno ekonomije. Pitaju nas - ko to ima plavlje i čistije more od nas , ko ima takve antičke, netaknute planine, koje željno iščekuju turiste. Na istom fonu su i crnogorski ekonomski eksperti koji su jednoglasni da, npr. Skadarsko jezero može da hrani "pola Crne Gore", i to, naravno, ne od ribe, nego od turizma.
Ako nam za ideju o modernoj, Evropskoj, ekološkoj državi treba čist vazduh , čista voda i, ne daj Bože, čisto zemljište, Master planovi moraće da sačekaju.
Naša ekološka nacija raspoznaje se po klimanju glavom. Kada iz usta, dragog nam, ministra čujemo za Master plan onda nam dođe da i sami klimnemo, jer iz samog naziva unaprijed zaključite da se radi o velikoj stvari, a sami ne znate o kakvoj.
Da ste, kojim slučajem, pročitali Master plan shvatili biste da tu nema ničega novog. Sve to smo i sami znali. Pozicija Crne Gore je slaba, zemlji nedostaje finansijska snaga, a tržištu prilagođen proizvod i dovoljno kvalifikovano stručno osoblje. Za ove opservacije, ipak su nam, i u ovom slučaju bili potrebni strani konsultanati.
Sve se završilo ,,bucanjem cicvare i kačamaka, pa ako se neko i odluči da dođe u ove krajeve može mu se desiti da u i poraste, što mu, vjerovatno, po automatizmu, omogućava i potpisivanje ugovora sa K.K.,,Budućmost,,. Dakle, budućnost je pred nama, treba joj se, svakako, radovati.
- Tri paradajza za turistu
Poznato je da masovni turizam, kao najjača i najjatraktivnija industrija današnjice prijeti uništenju prirodnih resursa na kojima se temelji.
Turizam u Crnoj Gori, iako oslonjen na prirodne i ekološke kvalitete turističkih lokacija, ima direktnih i indirektnih negativnih implikacija na očuvanje i zaštitu životne sredine i prirodnih resursa.
Sindikalni turizam je glavni vid turizma u Crnoj Gori i on zadovoljava skromne platežne mogućnosti klijentele iz najzaostalijih zemalja Evrope: BiH, Makedonije, Albanije. Jedan od najvećih problema sa takvim turizmom je otpad i druge vrste zagađenja koje sa sobom nosi sezonska koncentracija većeg broja ljudi na ograničenom prostoru. Pored ovog, javljaju se i posredni negativni efekti po ekologiju.
Na primjer - povećano interesovanje i izgradnja stambenih objekata na najatraktivnijim lokacijama, što degradira prostorne kvalitete tih područja. Primorski gradovi se pretvaraju u velike spavaone, degradiran je stotinama godina pažljivo osmišljavan prostor, a haos u urbanizmu dovodi do izgradnje ilegalnih objekata i u, po zakonu najčuvanijim, prirodnim rezervatima. Turizam donosi i pojačan saobraćaj, a samim tim i negativne ekološke implikacije.
Kako bi se spriječili svi negativni efekti takvog turizma osmišljen je novi koncept turističkog razvoja nazvan ekoturizam.
Dileme nema, Ujedinjene nacije su 2002. godinu proglasile godinom ekoturizma.Od 19. do 22. maja u Kvebeku (Kanada) je u organizaciji WTO (Svjetska turistička organizacija) održan samit posvećen ekoturizmu, uz prisustvo predstavnika 125 zemalja svijeta.
Crna Gora je kako već znate, prva i jedina ekološka država u svijetu. Crna Gora je zapisala da razvoj turizma ima najveći prioritet među privrednim granama (Master plan razvoja turizma). Po prostoj logici stvari, reklo bi se da je baš Crna Gora idealna destinacija za ekoturistu i ekoturizam koji u svijetu doživljava nagli rast. Smjernice koje EU daje u vezi sa ekoturizmom su jasne:
Ekološki prostor: turistika destinacija koja mora biti Nacionalni park ili park prirode, zaštien ekosistem ili divlja priroda.
Ekoturisti: po definiciji to bi bili uglavnom ljudi koji na odmor dolaze u manjim grupama.Iskustvo koje oni traže u prirodnim i egzotičnim mjestima je sjedinjavanje sa prirodom i lokalnom kulturom.
Ekološka zaštita: neko ko nudi ekoturizam u nekom prostoru to područje mora zaštititi, mora njime aktivno upravljati sa prepoznatljivim zaštićenim spomenicima, bez obzira da li su oni spomenici prirode, kulture...
Ekološka aktivnost; ekoturisti bi trebali šetati, posmatrati krajolike, proučavati biljni i životinjski svijet, družiti se sa lokalnim stanovištvom, od njih kupovati autohtone proizvode, upražnjavati različite ekološki prihvatljive sportove...
Ekološke informacije: posjetioci se moraju pripremiti za mjesto koje posjećuju kako bi u njemu poslije uživali. Isto tako se i domaćini moraju pripremiti za dolazak takvih gostiju, kako bi im pružili što bolju sliku sebe i svog kraja.
Ekološki kontakti: posjetioci se moraju družiti s lokalnim stanovništvom prevazilazeći jezičke barijere uz pomoć vodiča.
- Mrtve, a lete
Po ovim, međunarodnim smjernicama, morao bi se razvijati ekoturizam i kod nas.Crna Gora ima preduslove za ovakav vid turizma: relativno čistu prirodu (ako očistimo smeće iz šuma i sa lokalnih puteva), mogla bi imati ekološke poljoprivredne proizvode po starim receptima, ljude koji zbog siromaštva ili neambicioznosti još žive u autohtonim objektima i veliki broj mladih, obrazovanih nezaposlenih ljudi. Zašto onda ne živimo u ekološkom raju?
U opštem trendu porasta potražnje za eko-destinacijama, Crne Gore, na međunarodnom horizontu - niđe nema. Jednostavno: uz ,,savršene uslove,, potrebna je dobra organizacija i pristojno znanje - to je ono što nam nedostaje.
Ako se za pomoć i informacije o ekoturizmu obratite Turističkoj organizaciji Crne Gore, saznaćete da informacija o njemu nema.
Istina, postoje informacije o tome kako izgleda ekoturizam u svijetu. Pored toga, uputiće vas na internet sajt t vist-montenegro cg.yu. Ako ni tu ne bude ništa, tu je spisak crnogorskih turistIkih agencija kojih ima ni manje ni više šesdeset. Jedina od njih koja nudi ekoturizam na našim prostorima je ,,Jelka-toors,, iz Kolašina.
U njenoj prezentaciji imate ponudu koju oni nazivaju fotosafari, koji, po toj agenciji podrazumijeva branje šumskih plodova i očaravajući pogled iz ptičje perspektive ka pet planinskih jezera, sve to bez životinja.
Tu nije kraj - ako sa njima uđete u aranžman po Skadarskom jezeru, možete biti svjedoci i konačnosti evolutivnih procesa. To, doslovno, ovako kažu: ,,Krstarite Skadarskim jezerom jednom od poslednjih oaza pelikana i velikog broja ptica koje su pri izumiranju,,. Ovim otkrićima bi, vjerovatno, izazvali paniku najvećih imena svjetske nauke, što možda i ne bi bilo loše.
Visok nivo razvoja, decentralizovane strukture vlasti, postojanje dobro očuvanih lokalnih seoskih zajednica i mreža malih i srednjih preduzeća, kao i kapital znanja, neophodne su pretpostavke za postojanje ekoturizma. Ako se turizam usmjeren na prirodu razvija isključivo od državnih subvencija, ostaje ekonomski beznačajan.
Sve i kad oni koji imaju volje i energije krenuli u pravljenje ekoturizma, on i dalje ne bi mogao biti ozbiljan izvor prihoda, jer ga država ne podstiče, nema infrastrukture u nacionalnim parkovima i parkovima prirode koja bi ga podržavala, a nema ni pravog obrazovanja za njegovo provođenje. Na putu do ekoturizma kod nas ima toliko prepreka da će sva ta priča, očigledno, još dugo živjeti samo na papiru i biti tek pusta želja. Ili bezočna laž.
Нема коментара:
Постави коментар