CRNOGORSKA KUHINJA
ZDRAVA EKOLOŠKA HRANA



Crnogorci su dobri i pažljivi domaćini. Kad očekuju gosta, u znak dobrodošlice, po starom običaju, širom otvore vrata ili kapiju. Gosta nude najboljom hranom i pićem koje imaju u kući, smještaju ga na najbolje mjesto za stolom i trude se da mu vrijeme koje provede u njihovom domu bude što prijatnije.
Ako znate gdje neko živi u Crnoj Gori, pogodićete i šta jede. Kuhinja se pokorava reljefu i uzima ono što priroda nudi. Kulinarstvo Crne Gore na najbolji način sabira darove Mediterana i blaga sjevernih planina. Vjerno je tradiciji, a opet, otvoreno za eksperiment. U restoranima će te naći osnovnu evropsku kuhinju, ali evo šta obavezno treba da probate: za ručak jagnjeće ili jareće pečenje ispod sača, pivski kajmak, bistru riblju supu i ribu lešo, pečenog krapa i dimljene ukljeve. Onda sve to zalijete vinom Vranac ili Krstač, zasladite sirnicom, breskvom ili lubenicom; popodne se opustite uz Nikšićko pivo, a predveče obodrite lozovom rakijom, uz pršut, kozji sir, paradajz i žučenicu. Ako ste za jaču večeru dodajte barbune u tavi ili gofa na žaru. Vrlina primorske kuhinje je mediteranska umjerenost. Počiva na žitaricama, ribi i maslini. Ribari love u priobalnom pojasu malim i srednjim barkama, ne upuštajući se u velike dubine. Najčešće se u mreži nađe barbun, a ako se posreći i zubatac, arbun, orada. Od sredine ljeta počinju ribarske radosti: nailazi riba-putnica, od malih gofića-porci- jaša, do cipola, palamida, lica, gofova i lampuga, da bi se krajem ljeta lovila velika jata širuna i srdela.

Velik broj restorana sa nacionalnom kuhinjom ne samo da spremaju hranu na ognjištu, onako kako su to radili stari Crnogorci, već i svojim arhitektonskim rješenjima prenose atmosferu tradicionalnih crnogorskih kuća. Primorske i kontinentalne kuće najčešće su bile od kamena, a nasred kuhinje se nalazilo ognjište iznad koga su visile verige. Neke kuće su imale još jedno, malo uzdignutije ognjište na kome se pekao hljeb. Iznad ognjišta se takođe sušilo meso.
U planinskim predjelima građene su kolibe, brvnare i savardaci, takođe sa ognjištima. Porodice su u staro doba jele za niskom trpezom, sjedeći na tronošcima ili u najboljem slučaju, na stolovačama sa izrezbarenim polukružnim naslonima.

Pod vrhom planine Lovćen nalazi se selo Njeguši, poznato po brojnim specijalitetima: pršutu, siru, kastradini (ovčijem suvom mesu) i kobasici. Pršut se pravi od svinjskog mesa, a poseban ukus i aromu dobija zahvaljujući mješavini morskog i planinskog vazduha i drvima koja se lože za njihovo sušenje.
Maslinovo ulje je obilježje primorske kuhinje, a najzdravije je ono dobijeno hladnim cijeđenjem. Najfinije ulje je extra virgin (ekstra djevičansko) jer se proizvodi iz prvog cijeđenja maslina. Kiśelost ne prelazi 1%.
Zahvaljujući sočnim i bogatim pašnjacima Durmitora, Sinjajevine i Bjelasice, mliječni proizvodi i meso planina crnogorskog sjevera pravi su generator životne energije. Bez premca su ukusi jagnjetine pod sačem, pastrmke spremljene na žaru ili u kiśelom mlijeku i raznovrsne divljači. Uz tradicionalna planinska jela kačamak i cicvaru odlično ide domaće kiśelo mlijeko.
Sač je veliki metalni poklopac u obliku plitkog zvona kojim se prekriva tijesto za hljeb ili meso za pečenje, a na koji se potom nabacuje pepeo i žar. Restorani širom Crne Gore preuzeli su ovaj tradicionalni način pečenja ispod sača, kojim meso ostaje sočno, a krompir se bogati ukusom mesa.

Osnovni načini na koja se priprema riba jesu na gradele, lešo, brodet i pržena. Riba na gradele priprema se na roštilju. Tokom pečenja premazuje se aromatičnim travama, najčešće ružmarinom. Služi se uz preliv od bijelog luka, peršuna i maslinovog ulja, uz povrće i salatu. Riba lešo kuva se u vodi kojoj se dodaju i ulje, vinsko sirće, luk, lovor i ostali začini. Poslužuje se sa kuva nom krtolom ili blitvom i idealan je izbor za večeru. Brodet se pravi od više vrsta ribe (krnja, škarpina, murinja, skakva, sipa). Uz njega se kao prilog servira palenta- jelo od kukuruznog brašna.
Na Skadarskom jezeru najviše se love krap i sitna ukljeva koja se, zbog ulova u velikim količinama, suši. Specijaliteti jezerske kuhinje su krap u tavu, spremljen sa suvim šljivama, jabukom i dunjama, krap pečen na luku, jegulja na orizu, jegulja na ražnju. Naročito je cijenjen dimljeni krap, a dugo se pamti i ukus sušenih ukljeva, lagano prženih ili kuvanih i spremljenih "na salatu".

Crmnica je kultno ime u crnogorskom vinogradarstvu: kolijevka, autohtonih sorti vinove loze - vranca i krstača i mjesto sa dugom tradicijom proizvodnje vrhunskih vina i rakije. Nedaleko od Skadarskog jezera, na Ćemovskom polju, na 2000 ha pruža se i veliki plantažni vinograd od čijeg se grožđa proizvode vrhunska vina kontrolisanog porijekla i kvaliteta, Vranac i Krstač.
Lozova rakija je najbolji ambasador crnogorskih vinograda. Za aromu loze odgovorna je autohtona crnogorska sorta vranac. Jačina rakije iznosi 50 stepeni. Najbolje prija uz pršut, suvo meso i sir. Pije se kao aperitiv, rashlađena. Kruna je vrhunska lozova rakija koja ima prijatnu aromu, čist i harmoničan ukus i izuzetno je pitka. Biotehnički institut u Podgorici proizvodi po specijalnoj recepturi elitnu 'Institutovu lozu'. Peče se samo 6000 do 8000 litara godišnje!

Nikšićko pivo je omiljeno i jedinstveno nacionalno lager pivo koje se proizvodi od 1896. godine.Pravi se od ječma, tvrde planinske vode i gorkog i aromatičnog hmelja. Služi se ohlađeno na temperaturi od 5 ° C. Sadrži 11,8% ekstrakta i % alkohola.

Živopisno i po mnogo čemu jedinstveno Skadarsko jezero smjestilo se u zetsko-skadarskoj kotlini, zadržavajući rijekom Bojanom kontakt sa Jadranskim morem, od kojeg ga je u dalekoj prošlosti odvojio lanac visokih planina.
Sa površinom od 370 do 530 km2, zavisno od vodostaja, predstavlja najveće jezero na Balkanu. Crnoj Gori pripadaju 2/3 jezera, dok je 1/3 na teritoriji Republike Albanije. Crnogorski dio jezera sa priobaljem, površine 40.000 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1983. godine.
Skadarsko jezero se odvaja od ostalih nacionalnih parkova kao područje sa izrazitim limnološkim karakteristikama, izuzetnim bogatstvom ornitofaune i ihtiofaune i bujnom vegetacijom močvarnog tipa. Predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog područja.
Samo jezero je kriptodepresija, što znači da se neki djelovi njegovog dna nalaze ispod nivoa mora. Takva mjesta nazvana su sublakustrični izvori ili oka. Ima ih oko 30. Najdublje ''oko'' je Raduš dubine 60 m, a po nekim podacima je i dublje, dok je prosječna dubina Jezera oko 6m.
Njegove obale su razuđene i bogate brojnim zalivima, poluostrvima i rtovima, većinom močvarne, obrasle širokim pojasom trske. Biljni svijet je bogat i raznovrstan. Pored živopisnog barskog bilja, posebno je interesantna kasoronja Trapa longicarpa ssp. scutariensis, dok bistru vodu krase i u velikom dijelu prekrivaju bijeli i žuti lokvanji. Jedino je dio južne obale kamenit i čuva reliktne šume kestena. Brojna su mala ostrva, tzv. gorice. Niska su, kamenita i obrasla lovorikom, bršljanom, divljim narom i šibljem.
Kao značajno stanište vodenih ptica Skadarsko jezero je Ramsar konvencijom 1996. godine upisano u Svjetsku listu močvara od međunarodnog značaja.
Zahvaljujući prvenstveno očuvanju ekosistema i usled nepristupačnosti nekih djelova jezera, naročito uz njegovu sjevernu močvarnu obalu, Skadarsko jezero je ''ptičji raj'' čak za 264 vrste ptica, od kojih su mnoge u najvećem dijelu svojeg areala, prorijeđene i ugrožene. U Evropi rijedak kudravi pelikan Pelecanus crispus postao je zaštitni znak jezera i nacionalnog parka.
O bogatstvu i raznovrsnosti ihtiofaune govore podaci da u vodama sliva Skadarskog jezera živi 48 vrsta riba, dok je u vodama koje zahvata nacionalni park nastanjeno 39 vrsta od ukupno 44 do sada registrovanih. Pored autohtonih vrsta, kakve su krap (Cyprinus carpio) i ukljeva (Alburnus alburnus alborella) interesantno je prisustvo i nekih morskih, kao što su jegulja, cipol, skakavica i kubla.
Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici: arheološka nalazišta, manastirski kompleksi i utvrđenja, razbacani u širokoj lepezi u basenu Skadarskog jezera, govore da je još u XIV i XV vijeku ovo područje bilo značajno kulturno središte.
Izuzetnu grupu kulturnog nasleđa čini tradicionalno narodno graditeljstvo, stara nenaseljena i zapuštena ribarska naselja, smještena na samoj obali Jezera, Raduš, Krnjice, Poseljani, Karuč, u kojima se nekada stanovalo, živjelo od ribarenja i rasplijetale ribarske mreže.

Eko-hrana



Pojmovi poput zdrave hrane, ekološke ili bio-hrane, u posljednje se vrijeme intenzivno koriste i kod prosječnog potrošača stvaraju nedoumicu: što izabrati, što jesti?


Najvažnije je značenje ekološkog uzgoja u tome što zabranjuje upotrebu većine mineralnih gnojiva i skoro svih pesticida. Veštačka se gnojiva u ekološkoj proizvodnji zamjenjuju organskim gnojivima, korov se uklanja mehaničkim putem (zaraženo bilje i voćke treba redovito odstranjivati).
Organski uzgojena hrana neuporedivo je boljeg i prirodnijeg ukusa jer na tržište dolazi svježija.
Takođe se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv štetočina i bolesti. Među neophodnim mjerama ekološkog uzgoja je i biološka zaštita te održavanje više biljnih i životinjskih vrsta zajedno jer se na taj način međudjelovanjem živih bića smanjuje pojava štetočina.
Postoje i ekološki proizvodi na bazi aromatičnog bilja, propolisa, ulja, sapuna i sl. koji služe kao preventiva, ali i za liječenje. Biljke tretirane takvim preparatima imaju bujnije lišće te veće prinose bolje kvalitete. Sredstva za prskanje dopuštena u eko-voćarstvu dijele se na botaničke pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamičke preparate i dr.


Prednosti eko-hrane

Organska hrana nije, poput klasično industrijski uzgojene, puna štetnih kemikalija. Prosječna jabuka na svojoj kori sadrži dvadesetak štetnih tvari, čak i nakon pranja, a životinjama se svakodnevno daju velike doze antibiotika, hormona i antiparazita koje, konzumacijom mesa i mlijeka, unosimo u svoje organizme. S druge strane, svježi ekološki uzgojeni proizvodi sadrže najmanje 50% više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata.


Organski uzgojena hrana neuporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta. Oni takođe naglašavaju da je cijena ekoloških proizvoda viša samo na prvi pogled jer ako se uzmu u obzir troškovi liječenja i bolovanja zbog bolesti koje nastaju prehranom proizvodima tretiranim hemikalijama – računica je bitno drugačija.

Ekoturizam je način putovanja suvremenih i ekološko osviještenih turista kojim se podupire očuvanje prirodnog okoliša i kulturnog naslijeđa, te suradnja s lokalnom zajednicom.

Doživljaj prirode i autohtonosti ...
Krenite u potragu za "nestalim" vremenom i ambijentom ...
Otok vam pruža mogućnost "zaborava" i odmaka od svakodnevnog načina života u druženju s otočanima.
Jedite zdravu hranu ... voće i povrće uzgojeno u vrtu domaćina, med, domaće vino, svježe ulovljena riba ... sve su to proizvodi lokalnog stanovništva.

Posadite vlastitu maslinu ...
i pratite njezin rast iz godine u godinu, možete imati vlastito maslinovo ulje.



Bird watch / Promatranje ptica
Idealan način bijega od buke i ubrzanog ritma svakodnevnog života u gradu mogao bi biti promatranje ptica i slušanje njihovog pjeva u okružju netaknute prirode otoka. Odaberite barem jedan proljetni dan za potpuni odmor proveden u prirodi. Dok kod vas počinju padati prve jesenje kiše, na otoku ljeta tek završavaju i još uvijek ima lijepih sunčanih dana. Ptice se ovdje zaustavljaju na svom putu prema toplijem jugu.Zašto ne biste i vi?


Med i zdravlje:

KADULJIN MED
Djeluje kod bolesti dišnih putova koje su praćene sa suhim kašljem i prehlada, jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, te se bolesnik bolje osjeća. Pomaže i pri vraćanju apetita i lakšem iskašljavanju

RUŽMARINOV MED
povoljno djeluje kod bolesti krvnih žila, jer pospješuje optok krvi, za poboljšanje
funkcije jetre, bolje izlučivanje žuči, pri slaboj probavi, reumi, gihtu, visokom tlaku.

BAGREMOV MED se preporuča za smirenje, nesanicu, za umirenje nadraženog živčanog i probavnog sustava (vrtoglavica, loš san, klimakterične smetnje, itd.). Naročito se preporuča uzimati sa smjesom kamilice, matičnjaka ili gospine trave.

PROPOLIS je smjesa biljnih smola, balzama, eteričnih ulja, enzima, minerala, te voska i peluda. Ima široki spektar antimikrobnog djelovanja posebno protiv virusa, bakterija i gljivica, a jača i otpornost organizma na prehlade i gripu. Pomaže pri obnovi želučane sluznice (ulkusi, gastritis).

Eko turizam

Eko turizam je prilično nejasan pojam koji djelomično sliči na marketinški trik, a djelomično ipak ima uporište u ponašanju turista koji sebe smatraju eko-turistima. Naime, riječ je obliku turizma u kojem učestvuju ekološko svijesni pojedinci i grupe, koje svojim djelovanjem na okoliš pokušavaju smanjiti efekte kakve stvara takozvani masovni turizam.

Množina toga se podvodi pod pojam eko turizma, a u novije vrijeme mnoge regije žele iskoristiti svoju industrijsku nerazvijenost kako bi na svoje područje privukle one turiste koji vole netaknuta područja. No, čak i za dolazak takvih turista potrebna je kakva-takva infrastruktura koju mnoge regije još nemaju.

TIES (Međunarodno društvo za turizam) je jednom definirao ekoturizam kao "odgovorno putovanje u prirodna područja kojim se čuva okoliš i unapređuje blagostanje lokalnog stanovništva".

Neke osnovne karakteristike koje se vežu uz pojam ekoturizma i smještaja koji se ondje nalazi i nudi eko-putnicima je: prirodno očuvani prostori, korištenje jednostavnih vrsta smještaja, strogo pridržavanje zaštite okoliša uključujući i ogranićeni broj posjetitelja. Gost koji koristi takvu vrst odmora očekuje netransformirani okoliš ili djelomično transformirani okoliš te na neki način doživljaj stapanja s prirodom.

Uz eko turizam vrlo često povezujemo vrste turizma kao što su prirodni turizam, ruralni turizam, agro turizam, pa čak i robinzonski turizam.

Rute


Putovati Crnom Gorom

Tanja Boskovic - "Lord Byron i Bernard Shaw, o crnogorskoj su obali pricali sa toliko osjecaja; plemkinje poput engleske princeze Margaret i neki od najpoznatijih glumaca na svijetu kao što su Sofia Loren i Kirk Douglas posjetili su je, a najljepše žene svijeta poput Doris Day i Claudie Shiffer hodile su kamenitom kaldrmom ove zemlje ", cita mi nedavno moj grcki kolega iz uvoda u neki turisticki katalog Crne Gore i kaže mi: "Ali treba znati da je Sofia Loren ovdje bila prije nekih tridesetak godina, i da su se u posljednjih deset godina stvari izmijenile".
Vožnja zalivom – emotivni spoj sa Crnom Gorom Sara Gigante - Često se dešava, prije polaska na kraći ili duži put, da je čovjeku potrebna psihička priprema da se prilagodi na ideju o putovanju, prekine rutinu svakodnevnice i pripremi neophodne stvari za “ekspediciju".
Nacionalni parkovi Crne Gore Crna Gora sve više ulaže u razvoj održivog turizma i zaštitu ambijentalnih i kulturnih vrijednosti. Želeći sačuvati i zaštiti ljepote svoje zemlje osnovana su 4 nacionalna parka: NP Durmitor, NP Lovćen, NP Biogradska gora i NP Skadarsko jezero.
Manastiri u Srbiji i Crnoj Gori Udruženje I.So.La. iz Torina organizuje novo putovanje na principima odgovornog turizma. Radi se o šestodnevnoj posjeti Srbiji i Crnoj Gori, u periodu od 25. aprila do 01. maja. Ovo putovanje je test za putni aranžman pripremljen u saradnji sa Omladinskim komunikativnim centrom “Kg Youth Sector” i rezultat je višegodišnjih dobrih odnosa između naših dvaju organizacija.
Eko selo Jugoslavija Na obroncima Planine Pivske, u Crkvičkom Polju, po mnogima jednom od najljepših sela u Crnoj Gori, na simboličan datum, 25. maja, prošle godine, svečano je otvoreno eko-selo “Jugoslavija” . Za ime “Jugoslavija” odlučili smo se u znak sjećanja na zemlju u kojoj nikome nije bilo tijesno, i u kojoj su se svi osjećali prijatno i bezbjedno, bez obzira kojoj naciji pripadaju.

Eko selo na Komovima

Sjever zemlje je prostorno najveći ali i najmanje iskorišćen potencijal Crne Gore koji bi mogao biti ne samo zimsko već i ljetnje boravište za sve veći broj evropskih turista koji primat daju ekološki očuvanin destinacijama. Posjetili smo eko selo na Komovima u blizini Andrijevice.
Oni putuju nekoliko puta godišnje, ne haju za hotele visoke kategorija ali i ne pitanju što košta boravak u eko selu ili katunu. Oni su planinari, i poznaju geografiju vaše zemlje bolje od vas samih. Jednu takvu družinu Slovenaca sreli smo u katunu Vasojevićkog Koma:
"Ima nas petnaest, a ovaj naš put traje trinaest dana. Krenuli smo iz Slovenije preko Hrvatske i Bosne, do Mokre Gore, tamo smo išli na Šargansku Osmicu, pa u Višegrad, pa na Zlatibor. Tamo smo se penjali na dva vrha. Sada ćemo biti tri dana na Komovima, popećemo se na sva tri vrha, pa posle preko Kolašina na Sinjajevinu, na Jablanov vrh ili na Babin zub."
Na sjeveru Crne Gore konačno se uviđa da planine i ekološki očuvana okolina nijesu predodređeni samo za zimski već i ljetnji turizam. Zato su sve brojnija eko sela u kojima odsjedaju mahom instrani turisti koji više od domaćih cijene vrijednost divlje ljepote, a dočekuju ih u katunima kao u ovom podno Komova:
"Oko desetog juna izlazimo na katun do 1. septembra. Oko stoke radimo, kosimo, plastimo, proizvodimo domaće za svoje potrebe. Sir, mlijeko, skorup", kaže nam stočar u katunu.
Ekološki hrana je još jedna šansa domaćeg turizma. Za sada je iskrišćena samo na jelovnicima u eko selima kao što je Štavna u podnožnu Vasojevićkog Koma:
"Na kantunskom meniju ekološka hrana: sir, kajmak, pršuta, priganice i kačamak", kaže domaćin u katunu.
"Smočani kačamaka prvo umiješaš brašno u ključalu vodu, pa kada to proključa jedno četrdeset minuta, doda se kajmak i sir, i to se umiješa i dobije smočani kačamak."
RSE: Jesu li planirani zahtjevni gosti?
"Nijesu, samo vole domaću kuhinju i hranu iz ovih katuna, na primjer mlijeko, jardum, ovčije mlijeko."
Da bi se sjever upisao na turističku mapu Evrope treba najprije imati dobre puteve i osmišljenu reklamu, a turizam uravnoteženo osavremeniti kako bi se sačuvalo ono najvrijednije - priroda.
Vraćamo se grupi slovenačkih planinara koji se svake godine nanovo vraćaju crnogorskim planinama:
"Za nas je dobro što nema puno ljudi, a putevi nijesu tako loši. Sada su i geografske karte dobre jer prije dvije, tri godine to se teško nalazilo. Bio sam u Prokletijama i tu su karte dobre. Ne znam šta bi još trebalo. Možda putevi. Ali bolje je da se ne pravi previše puteva kao u Sloveniji. Imamo toga previše."
RSE: Čistoća?
"U parkovima i u planini je dobra jer nema mnogo ljudi, ali u ostalom dijelu nije baš. To nam smeta jer se to kod nas baš dobro sredilo. Mislimo da će i to biti, ali za koju godinu. Možda."
Izvor: Radio Slobodna Evropa