CRNOGORSKA KUHINJA
ZDRAVA EKOLOŠKA HRANA



Crnogorci su dobri i pažljivi domaćini. Kad očekuju gosta, u znak dobrodošlice, po starom običaju, širom otvore vrata ili kapiju. Gosta nude najboljom hranom i pićem koje imaju u kući, smještaju ga na najbolje mjesto za stolom i trude se da mu vrijeme koje provede u njihovom domu bude što prijatnije.
Ako znate gdje neko živi u Crnoj Gori, pogodićete i šta jede. Kuhinja se pokorava reljefu i uzima ono što priroda nudi. Kulinarstvo Crne Gore na najbolji način sabira darove Mediterana i blaga sjevernih planina. Vjerno je tradiciji, a opet, otvoreno za eksperiment. U restoranima će te naći osnovnu evropsku kuhinju, ali evo šta obavezno treba da probate: za ručak jagnjeće ili jareće pečenje ispod sača, pivski kajmak, bistru riblju supu i ribu lešo, pečenog krapa i dimljene ukljeve. Onda sve to zalijete vinom Vranac ili Krstač, zasladite sirnicom, breskvom ili lubenicom; popodne se opustite uz Nikšićko pivo, a predveče obodrite lozovom rakijom, uz pršut, kozji sir, paradajz i žučenicu. Ako ste za jaču večeru dodajte barbune u tavi ili gofa na žaru. Vrlina primorske kuhinje je mediteranska umjerenost. Počiva na žitaricama, ribi i maslini. Ribari love u priobalnom pojasu malim i srednjim barkama, ne upuštajući se u velike dubine. Najčešće se u mreži nađe barbun, a ako se posreći i zubatac, arbun, orada. Od sredine ljeta počinju ribarske radosti: nailazi riba-putnica, od malih gofića-porci- jaša, do cipola, palamida, lica, gofova i lampuga, da bi se krajem ljeta lovila velika jata širuna i srdela.

Velik broj restorana sa nacionalnom kuhinjom ne samo da spremaju hranu na ognjištu, onako kako su to radili stari Crnogorci, već i svojim arhitektonskim rješenjima prenose atmosferu tradicionalnih crnogorskih kuća. Primorske i kontinentalne kuće najčešće su bile od kamena, a nasred kuhinje se nalazilo ognjište iznad koga su visile verige. Neke kuće su imale još jedno, malo uzdignutije ognjište na kome se pekao hljeb. Iznad ognjišta se takođe sušilo meso.
U planinskim predjelima građene su kolibe, brvnare i savardaci, takođe sa ognjištima. Porodice su u staro doba jele za niskom trpezom, sjedeći na tronošcima ili u najboljem slučaju, na stolovačama sa izrezbarenim polukružnim naslonima.

Pod vrhom planine Lovćen nalazi se selo Njeguši, poznato po brojnim specijalitetima: pršutu, siru, kastradini (ovčijem suvom mesu) i kobasici. Pršut se pravi od svinjskog mesa, a poseban ukus i aromu dobija zahvaljujući mješavini morskog i planinskog vazduha i drvima koja se lože za njihovo sušenje.
Maslinovo ulje je obilježje primorske kuhinje, a najzdravije je ono dobijeno hladnim cijeđenjem. Najfinije ulje je extra virgin (ekstra djevičansko) jer se proizvodi iz prvog cijeđenja maslina. Kiśelost ne prelazi 1%.
Zahvaljujući sočnim i bogatim pašnjacima Durmitora, Sinjajevine i Bjelasice, mliječni proizvodi i meso planina crnogorskog sjevera pravi su generator životne energije. Bez premca su ukusi jagnjetine pod sačem, pastrmke spremljene na žaru ili u kiśelom mlijeku i raznovrsne divljači. Uz tradicionalna planinska jela kačamak i cicvaru odlično ide domaće kiśelo mlijeko.
Sač je veliki metalni poklopac u obliku plitkog zvona kojim se prekriva tijesto za hljeb ili meso za pečenje, a na koji se potom nabacuje pepeo i žar. Restorani širom Crne Gore preuzeli su ovaj tradicionalni način pečenja ispod sača, kojim meso ostaje sočno, a krompir se bogati ukusom mesa.

Osnovni načini na koja se priprema riba jesu na gradele, lešo, brodet i pržena. Riba na gradele priprema se na roštilju. Tokom pečenja premazuje se aromatičnim travama, najčešće ružmarinom. Služi se uz preliv od bijelog luka, peršuna i maslinovog ulja, uz povrće i salatu. Riba lešo kuva se u vodi kojoj se dodaju i ulje, vinsko sirće, luk, lovor i ostali začini. Poslužuje se sa kuva nom krtolom ili blitvom i idealan je izbor za večeru. Brodet se pravi od više vrsta ribe (krnja, škarpina, murinja, skakva, sipa). Uz njega se kao prilog servira palenta- jelo od kukuruznog brašna.
Na Skadarskom jezeru najviše se love krap i sitna ukljeva koja se, zbog ulova u velikim količinama, suši. Specijaliteti jezerske kuhinje su krap u tavu, spremljen sa suvim šljivama, jabukom i dunjama, krap pečen na luku, jegulja na orizu, jegulja na ražnju. Naročito je cijenjen dimljeni krap, a dugo se pamti i ukus sušenih ukljeva, lagano prženih ili kuvanih i spremljenih "na salatu".

Crmnica je kultno ime u crnogorskom vinogradarstvu: kolijevka, autohtonih sorti vinove loze - vranca i krstača i mjesto sa dugom tradicijom proizvodnje vrhunskih vina i rakije. Nedaleko od Skadarskog jezera, na Ćemovskom polju, na 2000 ha pruža se i veliki plantažni vinograd od čijeg se grožđa proizvode vrhunska vina kontrolisanog porijekla i kvaliteta, Vranac i Krstač.
Lozova rakija je najbolji ambasador crnogorskih vinograda. Za aromu loze odgovorna je autohtona crnogorska sorta vranac. Jačina rakije iznosi 50 stepeni. Najbolje prija uz pršut, suvo meso i sir. Pije se kao aperitiv, rashlađena. Kruna je vrhunska lozova rakija koja ima prijatnu aromu, čist i harmoničan ukus i izuzetno je pitka. Biotehnički institut u Podgorici proizvodi po specijalnoj recepturi elitnu 'Institutovu lozu'. Peče se samo 6000 do 8000 litara godišnje!

Nikšićko pivo je omiljeno i jedinstveno nacionalno lager pivo koje se proizvodi od 1896. godine.Pravi se od ječma, tvrde planinske vode i gorkog i aromatičnog hmelja. Služi se ohlađeno na temperaturi od 5 ° C. Sadrži 11,8% ekstrakta i % alkohola.

Živopisno i po mnogo čemu jedinstveno Skadarsko jezero smjestilo se u zetsko-skadarskoj kotlini, zadržavajući rijekom Bojanom kontakt sa Jadranskim morem, od kojeg ga je u dalekoj prošlosti odvojio lanac visokih planina.
Sa površinom od 370 do 530 km2, zavisno od vodostaja, predstavlja najveće jezero na Balkanu. Crnoj Gori pripadaju 2/3 jezera, dok je 1/3 na teritoriji Republike Albanije. Crnogorski dio jezera sa priobaljem, površine 40.000 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1983. godine.
Skadarsko jezero se odvaja od ostalih nacionalnih parkova kao područje sa izrazitim limnološkim karakteristikama, izuzetnim bogatstvom ornitofaune i ihtiofaune i bujnom vegetacijom močvarnog tipa. Predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog područja.
Samo jezero je kriptodepresija, što znači da se neki djelovi njegovog dna nalaze ispod nivoa mora. Takva mjesta nazvana su sublakustrični izvori ili oka. Ima ih oko 30. Najdublje ''oko'' je Raduš dubine 60 m, a po nekim podacima je i dublje, dok je prosječna dubina Jezera oko 6m.
Njegove obale su razuđene i bogate brojnim zalivima, poluostrvima i rtovima, većinom močvarne, obrasle širokim pojasom trske. Biljni svijet je bogat i raznovrstan. Pored živopisnog barskog bilja, posebno je interesantna kasoronja Trapa longicarpa ssp. scutariensis, dok bistru vodu krase i u velikom dijelu prekrivaju bijeli i žuti lokvanji. Jedino je dio južne obale kamenit i čuva reliktne šume kestena. Brojna su mala ostrva, tzv. gorice. Niska su, kamenita i obrasla lovorikom, bršljanom, divljim narom i šibljem.
Kao značajno stanište vodenih ptica Skadarsko jezero je Ramsar konvencijom 1996. godine upisano u Svjetsku listu močvara od međunarodnog značaja.
Zahvaljujući prvenstveno očuvanju ekosistema i usled nepristupačnosti nekih djelova jezera, naročito uz njegovu sjevernu močvarnu obalu, Skadarsko jezero je ''ptičji raj'' čak za 264 vrste ptica, od kojih su mnoge u najvećem dijelu svojeg areala, prorijeđene i ugrožene. U Evropi rijedak kudravi pelikan Pelecanus crispus postao je zaštitni znak jezera i nacionalnog parka.
O bogatstvu i raznovrsnosti ihtiofaune govore podaci da u vodama sliva Skadarskog jezera živi 48 vrsta riba, dok je u vodama koje zahvata nacionalni park nastanjeno 39 vrsta od ukupno 44 do sada registrovanih. Pored autohtonih vrsta, kakve su krap (Cyprinus carpio) i ukljeva (Alburnus alburnus alborella) interesantno je prisustvo i nekih morskih, kao što su jegulja, cipol, skakavica i kubla.
Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici: arheološka nalazišta, manastirski kompleksi i utvrđenja, razbacani u širokoj lepezi u basenu Skadarskog jezera, govore da je još u XIV i XV vijeku ovo područje bilo značajno kulturno središte.
Izuzetnu grupu kulturnog nasleđa čini tradicionalno narodno graditeljstvo, stara nenaseljena i zapuštena ribarska naselja, smještena na samoj obali Jezera, Raduš, Krnjice, Poseljani, Karuč, u kojima se nekada stanovalo, živjelo od ribarenja i rasplijetale ribarske mreže.

Eko-hrana



Pojmovi poput zdrave hrane, ekološke ili bio-hrane, u posljednje se vrijeme intenzivno koriste i kod prosječnog potrošača stvaraju nedoumicu: što izabrati, što jesti?


Najvažnije je značenje ekološkog uzgoja u tome što zabranjuje upotrebu većine mineralnih gnojiva i skoro svih pesticida. Veštačka se gnojiva u ekološkoj proizvodnji zamjenjuju organskim gnojivima, korov se uklanja mehaničkim putem (zaraženo bilje i voćke treba redovito odstranjivati).
Organski uzgojena hrana neuporedivo je boljeg i prirodnijeg ukusa jer na tržište dolazi svježija.
Takođe se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv štetočina i bolesti. Među neophodnim mjerama ekološkog uzgoja je i biološka zaštita te održavanje više biljnih i životinjskih vrsta zajedno jer se na taj način međudjelovanjem živih bića smanjuje pojava štetočina.
Postoje i ekološki proizvodi na bazi aromatičnog bilja, propolisa, ulja, sapuna i sl. koji služe kao preventiva, ali i za liječenje. Biljke tretirane takvim preparatima imaju bujnije lišće te veće prinose bolje kvalitete. Sredstva za prskanje dopuštena u eko-voćarstvu dijele se na botaničke pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamičke preparate i dr.


Prednosti eko-hrane

Organska hrana nije, poput klasično industrijski uzgojene, puna štetnih kemikalija. Prosječna jabuka na svojoj kori sadrži dvadesetak štetnih tvari, čak i nakon pranja, a životinjama se svakodnevno daju velike doze antibiotika, hormona i antiparazita koje, konzumacijom mesa i mlijeka, unosimo u svoje organizme. S druge strane, svježi ekološki uzgojeni proizvodi sadrže najmanje 50% više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata.


Organski uzgojena hrana neuporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta. Oni takođe naglašavaju da je cijena ekoloških proizvoda viša samo na prvi pogled jer ako se uzmu u obzir troškovi liječenja i bolovanja zbog bolesti koje nastaju prehranom proizvodima tretiranim hemikalijama – računica je bitno drugačija.

Ekoturizam je način putovanja suvremenih i ekološko osviještenih turista kojim se podupire očuvanje prirodnog okoliša i kulturnog naslijeđa, te suradnja s lokalnom zajednicom.

Doživljaj prirode i autohtonosti ...
Krenite u potragu za "nestalim" vremenom i ambijentom ...
Otok vam pruža mogućnost "zaborava" i odmaka od svakodnevnog načina života u druženju s otočanima.
Jedite zdravu hranu ... voće i povrće uzgojeno u vrtu domaćina, med, domaće vino, svježe ulovljena riba ... sve su to proizvodi lokalnog stanovništva.

Posadite vlastitu maslinu ...
i pratite njezin rast iz godine u godinu, možete imati vlastito maslinovo ulje.



Bird watch / Promatranje ptica
Idealan način bijega od buke i ubrzanog ritma svakodnevnog života u gradu mogao bi biti promatranje ptica i slušanje njihovog pjeva u okružju netaknute prirode otoka. Odaberite barem jedan proljetni dan za potpuni odmor proveden u prirodi. Dok kod vas počinju padati prve jesenje kiše, na otoku ljeta tek završavaju i još uvijek ima lijepih sunčanih dana. Ptice se ovdje zaustavljaju na svom putu prema toplijem jugu.Zašto ne biste i vi?


Med i zdravlje:

KADULJIN MED
Djeluje kod bolesti dišnih putova koje su praćene sa suhim kašljem i prehlada, jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, te se bolesnik bolje osjeća. Pomaže i pri vraćanju apetita i lakšem iskašljavanju

RUŽMARINOV MED
povoljno djeluje kod bolesti krvnih žila, jer pospješuje optok krvi, za poboljšanje
funkcije jetre, bolje izlučivanje žuči, pri slaboj probavi, reumi, gihtu, visokom tlaku.

BAGREMOV MED se preporuča za smirenje, nesanicu, za umirenje nadraženog živčanog i probavnog sustava (vrtoglavica, loš san, klimakterične smetnje, itd.). Naročito se preporuča uzimati sa smjesom kamilice, matičnjaka ili gospine trave.

PROPOLIS je smjesa biljnih smola, balzama, eteričnih ulja, enzima, minerala, te voska i peluda. Ima široki spektar antimikrobnog djelovanja posebno protiv virusa, bakterija i gljivica, a jača i otpornost organizma na prehlade i gripu. Pomaže pri obnovi želučane sluznice (ulkusi, gastritis).

Eko turizam

Eko turizam je prilično nejasan pojam koji djelomično sliči na marketinški trik, a djelomično ipak ima uporište u ponašanju turista koji sebe smatraju eko-turistima. Naime, riječ je obliku turizma u kojem učestvuju ekološko svijesni pojedinci i grupe, koje svojim djelovanjem na okoliš pokušavaju smanjiti efekte kakve stvara takozvani masovni turizam.

Množina toga se podvodi pod pojam eko turizma, a u novije vrijeme mnoge regije žele iskoristiti svoju industrijsku nerazvijenost kako bi na svoje područje privukle one turiste koji vole netaknuta područja. No, čak i za dolazak takvih turista potrebna je kakva-takva infrastruktura koju mnoge regije još nemaju.

TIES (Međunarodno društvo za turizam) je jednom definirao ekoturizam kao "odgovorno putovanje u prirodna područja kojim se čuva okoliš i unapređuje blagostanje lokalnog stanovništva".

Neke osnovne karakteristike koje se vežu uz pojam ekoturizma i smještaja koji se ondje nalazi i nudi eko-putnicima je: prirodno očuvani prostori, korištenje jednostavnih vrsta smještaja, strogo pridržavanje zaštite okoliša uključujući i ogranićeni broj posjetitelja. Gost koji koristi takvu vrst odmora očekuje netransformirani okoliš ili djelomično transformirani okoliš te na neki način doživljaj stapanja s prirodom.

Uz eko turizam vrlo često povezujemo vrste turizma kao što su prirodni turizam, ruralni turizam, agro turizam, pa čak i robinzonski turizam.

Rute


Putovati Crnom Gorom

Tanja Boskovic - "Lord Byron i Bernard Shaw, o crnogorskoj su obali pricali sa toliko osjecaja; plemkinje poput engleske princeze Margaret i neki od najpoznatijih glumaca na svijetu kao što su Sofia Loren i Kirk Douglas posjetili su je, a najljepše žene svijeta poput Doris Day i Claudie Shiffer hodile su kamenitom kaldrmom ove zemlje ", cita mi nedavno moj grcki kolega iz uvoda u neki turisticki katalog Crne Gore i kaže mi: "Ali treba znati da je Sofia Loren ovdje bila prije nekih tridesetak godina, i da su se u posljednjih deset godina stvari izmijenile".
Vožnja zalivom – emotivni spoj sa Crnom Gorom Sara Gigante - Često se dešava, prije polaska na kraći ili duži put, da je čovjeku potrebna psihička priprema da se prilagodi na ideju o putovanju, prekine rutinu svakodnevnice i pripremi neophodne stvari za “ekspediciju".
Nacionalni parkovi Crne Gore Crna Gora sve više ulaže u razvoj održivog turizma i zaštitu ambijentalnih i kulturnih vrijednosti. Želeći sačuvati i zaštiti ljepote svoje zemlje osnovana su 4 nacionalna parka: NP Durmitor, NP Lovćen, NP Biogradska gora i NP Skadarsko jezero.
Manastiri u Srbiji i Crnoj Gori Udruženje I.So.La. iz Torina organizuje novo putovanje na principima odgovornog turizma. Radi se o šestodnevnoj posjeti Srbiji i Crnoj Gori, u periodu od 25. aprila do 01. maja. Ovo putovanje je test za putni aranžman pripremljen u saradnji sa Omladinskim komunikativnim centrom “Kg Youth Sector” i rezultat je višegodišnjih dobrih odnosa između naših dvaju organizacija.
Eko selo Jugoslavija Na obroncima Planine Pivske, u Crkvičkom Polju, po mnogima jednom od najljepših sela u Crnoj Gori, na simboličan datum, 25. maja, prošle godine, svečano je otvoreno eko-selo “Jugoslavija” . Za ime “Jugoslavija” odlučili smo se u znak sjećanja na zemlju u kojoj nikome nije bilo tijesno, i u kojoj su se svi osjećali prijatno i bezbjedno, bez obzira kojoj naciji pripadaju.

Eko selo na Komovima

Sjever zemlje je prostorno najveći ali i najmanje iskorišćen potencijal Crne Gore koji bi mogao biti ne samo zimsko već i ljetnje boravište za sve veći broj evropskih turista koji primat daju ekološki očuvanin destinacijama. Posjetili smo eko selo na Komovima u blizini Andrijevice.
Oni putuju nekoliko puta godišnje, ne haju za hotele visoke kategorija ali i ne pitanju što košta boravak u eko selu ili katunu. Oni su planinari, i poznaju geografiju vaše zemlje bolje od vas samih. Jednu takvu družinu Slovenaca sreli smo u katunu Vasojevićkog Koma:
"Ima nas petnaest, a ovaj naš put traje trinaest dana. Krenuli smo iz Slovenije preko Hrvatske i Bosne, do Mokre Gore, tamo smo išli na Šargansku Osmicu, pa u Višegrad, pa na Zlatibor. Tamo smo se penjali na dva vrha. Sada ćemo biti tri dana na Komovima, popećemo se na sva tri vrha, pa posle preko Kolašina na Sinjajevinu, na Jablanov vrh ili na Babin zub."
Na sjeveru Crne Gore konačno se uviđa da planine i ekološki očuvana okolina nijesu predodređeni samo za zimski već i ljetnji turizam. Zato su sve brojnija eko sela u kojima odsjedaju mahom instrani turisti koji više od domaćih cijene vrijednost divlje ljepote, a dočekuju ih u katunima kao u ovom podno Komova:
"Oko desetog juna izlazimo na katun do 1. septembra. Oko stoke radimo, kosimo, plastimo, proizvodimo domaće za svoje potrebe. Sir, mlijeko, skorup", kaže nam stočar u katunu.
Ekološki hrana je još jedna šansa domaćeg turizma. Za sada je iskrišćena samo na jelovnicima u eko selima kao što je Štavna u podnožnu Vasojevićkog Koma:
"Na kantunskom meniju ekološka hrana: sir, kajmak, pršuta, priganice i kačamak", kaže domaćin u katunu.
"Smočani kačamaka prvo umiješaš brašno u ključalu vodu, pa kada to proključa jedno četrdeset minuta, doda se kajmak i sir, i to se umiješa i dobije smočani kačamak."
RSE: Jesu li planirani zahtjevni gosti?
"Nijesu, samo vole domaću kuhinju i hranu iz ovih katuna, na primjer mlijeko, jardum, ovčije mlijeko."
Da bi se sjever upisao na turističku mapu Evrope treba najprije imati dobre puteve i osmišljenu reklamu, a turizam uravnoteženo osavremeniti kako bi se sačuvalo ono najvrijednije - priroda.
Vraćamo se grupi slovenačkih planinara koji se svake godine nanovo vraćaju crnogorskim planinama:
"Za nas je dobro što nema puno ljudi, a putevi nijesu tako loši. Sada su i geografske karte dobre jer prije dvije, tri godine to se teško nalazilo. Bio sam u Prokletijama i tu su karte dobre. Ne znam šta bi još trebalo. Možda putevi. Ali bolje je da se ne pravi previše puteva kao u Sloveniji. Imamo toga previše."
RSE: Čistoća?
"U parkovima i u planini je dobra jer nema mnogo ljudi, ali u ostalom dijelu nije baš. To nam smeta jer se to kod nas baš dobro sredilo. Mislimo da će i to biti, ali za koju godinu. Možda."
Izvor: Radio Slobodna Evropa

RADIOAKTIVNI GROMOBRANI, (BEZ)OPASNI?

EKO KUĆE

ZDRAVE I EKOLOŠKE
Osnovni građevinski materijal je drvo koje po svojoj strukturi, boji i mirisu vaši za najzdraviji građevinski materijal. Zidni paneli se proizvode od OSB ploča koje su proizvedene na prirodnoj bazi i spadaju u ekološki zdrave materijale za život ljudi. Za izolacione materijale upotrebljavaju se prirodna mineralna vuna i stiropor koji su prirodna, toplotna i zvučna izolacija.



BOLJA ISKORIŠĆENOST PROSTORA

Zidovi su tanji od klasičnih, čime se povećava iskorišćenost prostora koji zauzima kuća za 10%.

KRATKO VREME GRADNJE
Brzo useljenje. Kako se cela konstrukcija i svi građevinski elementi izrađuju i obezbeđuju pre gradnje, vreme gradnje kuće se praktično svodi na vreme montaže gotovih elemenata (kuća je gotova za 5-7 dana.), što doprinosi nižim troškovima gradnje. Nije potrebno čekati da se osuše zidovi, ploča, itd. Samim tim vreme useljenja je značajno skraćeno.

BOLJE TERMIČKI IZOLOVANE

Dobra toplotna izolacija našim kućama omogućava uštedu toplotne energije do 40% po grejnoj sezoni.

PRILAGODLJIVIJE I OTPORNIJE NA ZEMLJOTRESE
Lakša konstrukcija od klasičnih zidanih kuća omogućava postavljanje i na slabo nosećim površinama. Montažne kuće su otpornije na zemljotrese o klasično gradbenih kuća. Ova značajna prednost postignuta je dobro projektovanom konstrukcijom.

RADIOAKTIVNI GROMOBRANI, (BEZ)OPASNI?

Radioaktivni gromobrani koji su sedamdesetih godina, postavljani na svim većim zgradama u zemlji, danas su postali otvoren ekološki problem. Godine 1986, donesen je Zakon o zaštiti od jonizujućeg zračenja, kojim je zabranjeno postavljanje novih i ujedno je dat rok od deset godina, da se uklone stari, radioaktivni gromobrani. Taj rok je istekao davne 1996 godine, a gromobrani, oni su ipak ostali...

Radioaktivni gromobrani su mnogo efikasniji i ekonomičniji od klasičnih, a imaju i mnogo veći radijus pokrića. Gromobrani su u vidu šipke u čijoj sredini se nalazi radioaktivno punjenje koje privlači elektricitet, a na dnu se nalazi olovna zaštita u obliku levka koji je okrenut nagore, tako da se jonizujuće zračenje usmerava ka nebu. U normalnom stanju ovi gromobrani nisu opasni, u stanovima gde ljudi žive ne može se registrovati povećana radioaktivnost, tako da direktna opasnost po zdravlje ljudi ne postoji. Ovde opasnost prestavlja oslabljena (stara), konstrukcija, pa postoji mogućnost rušenja, nakrivljenja i havarija, u takvoj situaciji mogu da se okrenu i ozrače dio okoline i ljudi.

Još veću opasnost prestavlja podatak da u Crnoj Gori ne postoji organizacija koja bi evidentirala i popisala sve radioaktivne gromobrane i bila zadužena za vršenje mejsečne tehničke provjere i ispravnosti ovih gromobrana, godišnje dozimetrijske provere istih. Brine takodje podatak o nepostojanju adekvatnog skladišta, istrošenih radioaktivnih izvora iz eventualno uklonjenih radioaktivnih gromobrana.

DEKLARACIJA O EKOLOSKOJ DRZAVI CRNOJ GORI

Mi, poslanici Skupstine Republike Crne Gore, svjesni smo da je, zbog ugrozavanja prirode, zastita identiteta prostora na kome zivimo i djelujemo postala nas neodlozan i pravovremeni posao.
Svjesni duga prema prirodi, izvoru naseg zdravlja i inspiraciji nase slobode i kulture, posvecujemo se njenoj zastiti u ime sopstvenog opstanka i buducnosti potomstva.
Prihvatamo da ni jedna razlika medju nama nije toliko velika koliko su velike promjene kojima je izlozeno nase prirodno okruzenje. Bez obzira na nasa nacionalna, vjerska, politicka i druga ubjedjenja i osjecanja, znamo i prihvatamo da su dostojanstvo i svetinja ljudskog bica organski povezani sa svetinjom i cistotom prirode.
Covjek i priroda u njemu i oko njega cjelovito su jedno u svojim dubinama i po svom smislu i naznacenju.
Stoga je oduvijek zloupotrebu covjeka pratila zloupotreba prirode. Zato opredjeljujuci se i boreci se za dostojanstvo covjeka pozvani smo da se borimo i za dostojanstvo prirode.
Donosenjem ove Deklaracije, Crna Gora prema prirodi uspostavlja drzavni odnos i poziva na mudrost sve ljude da sprijece ekolosku katastrofu koja nam prijeti.

20. septembar 1991. Skupstina Republike Crne Gore

Eko-turizam, crnogorska verzija
Divlja, glibava ljepota

Kao što svi znaju, Crna Gora je prva i jedina ekološka država u svijetu. U dokumentu zvučnog imena - Master plan razvoja turizma - zapisano je i da razvoj turizma, među privrednim granama, ima prioritet. Reklo bi se - Crna Gora je idealno odredište za ekoturistu i ekoturizam koji u svijetu doživljava nagli rast. Pored svega, Crne Gore, kao eko-destinacije, na međunarodnom horizontu - niđe nema.

Brojni članovi vladajućih političkih partija, iz raznih ministarstava, poručuju nam da je ekoturizam jedna od ključnih odrednica crnogoskog turizma, odnosno ekonomije. Pitaju nas - ko to ima plavlje i čistije more od nas , ko ima takve antičke, netaknute planine, koje željno iščekuju turiste. Na istom fonu su i crnogorski ekonomski eksperti koji su jednoglasni da, npr. Skadarsko jezero može da hrani "pola Crne Gore", i to, naravno, ne od ribe, nego od turizma.

Ako nam za ideju o modernoj, Evropskoj, ekološkoj državi treba čist vazduh , čista voda i, ne daj Bože, čisto zemljište, Master planovi moraće da sačekaju.
Naša ekološka nacija raspoznaje se po klimanju glavom. Kada iz usta, dragog nam, ministra čujemo za Master plan onda nam dođe da i sami klimnemo, jer iz samog naziva unaprijed zaključite da se radi o velikoj stvari, a sami ne znate o kakvoj.

Da ste, kojim slučajem, pročitali Master plan shvatili biste da tu nema ničega novog. Sve to smo i sami znali. Pozicija Crne Gore je slaba, zemlji nedostaje finansijska snaga, a tržištu prilagođen proizvod i dovoljno kvalifikovano stručno osoblje. Za ove opservacije, ipak su nam, i u ovom slučaju bili potrebni strani konsultanati.
Sve se završilo ,,bucanjem cicvare i kačamaka, pa ako se neko i odluči da dođe u ove krajeve može mu se desiti da u i poraste, što mu, vjerovatno, po automatizmu, omogućava i potpisivanje ugovora sa K.K.,,Budućmost,,. Dakle, budućnost je pred nama, treba joj se, svakako, radovati.

- Tri paradajza za turistu

Poznato je da masovni turizam, kao najjača i najjatraktivnija industrija današnjice prijeti uništenju prirodnih resursa na kojima se temelji.
Turizam u Crnoj Gori, iako oslonjen na prirodne i ekološke kvalitete turističkih lokacija, ima direktnih i indirektnih negativnih implikacija na očuvanje i zaštitu životne sredine i prirodnih resursa.

Sindikalni turizam je glavni vid turizma u Crnoj Gori i on zadovoljava skromne platežne mogućnosti klijentele iz najzaostalijih zemalja Evrope: BiH, Makedonije, Albanije. Jedan od najvećih problema sa takvim turizmom je otpad i druge vrste zagađenja koje sa sobom nosi sezonska koncentracija većeg broja ljudi na ograničenom prostoru. Pored ovog, javljaju se i posredni negativni efekti po ekologiju.

Na primjer - povećano interesovanje i izgradnja stambenih objekata na najatraktivnijim lokacijama, što degradira prostorne kvalitete tih područja. Primorski gradovi se pretvaraju u velike spavaone, degradiran je stotinama godina pažljivo osmišljavan prostor, a haos u urbanizmu dovodi do izgradnje ilegalnih objekata i u, po zakonu najčuvanijim, prirodnim rezervatima. Turizam donosi i pojačan saobraćaj, a samim tim i negativne ekološke implikacije.

Kako bi se spriječili svi negativni efekti takvog turizma osmišljen je novi koncept turističkog razvoja nazvan ekoturizam.

Dileme nema, Ujedinjene nacije su 2002. godinu proglasile godinom ekoturizma.Od 19. do 22. maja u Kvebeku (Kanada) je u organizaciji WTO (Svjetska turistička organizacija) održan samit posvećen ekoturizmu, uz prisustvo predstavnika 125 zemalja svijeta.

Crna Gora je kako već znate, prva i jedina ekološka država u svijetu. Crna Gora je zapisala da razvoj turizma ima najveći prioritet među privrednim granama (Master plan razvoja turizma). Po prostoj logici stvari, reklo bi se da je baš Crna Gora idealna destinacija za ekoturistu i ekoturizam koji u svijetu doživljava nagli rast. Smjernice koje EU daje u vezi sa ekoturizmom su jasne:

Ekološki prostor: turistika destinacija koja mora biti Nacionalni park ili park prirode, zaštien ekosistem ili divlja priroda.

Ekoturisti: po definiciji to bi bili uglavnom ljudi koji na odmor dolaze u manjim grupama.Iskustvo koje oni traže u prirodnim i egzotičnim mjestima je sjedinjavanje sa prirodom i lokalnom kulturom.

Ekološka zaštita: neko ko nudi ekoturizam u nekom prostoru to područje mora zaštititi, mora njime aktivno upravljati sa prepoznatljivim zaštićenim spomenicima, bez obzira da li su oni spomenici prirode, kulture...

Ekološka aktivnost; ekoturisti bi trebali šetati, posmatrati krajolike, proučavati biljni i životinjski svijet, družiti se sa lokalnim stanovištvom, od njih kupovati autohtone proizvode, upražnjavati različite ekološki prihvatljive sportove...

Ekološke informacije: posjetioci se moraju pripremiti za mjesto koje posjećuju kako bi u njemu poslije uživali. Isto tako se i domaćini moraju pripremiti za dolazak takvih gostiju, kako bi im pružili što bolju sliku sebe i svog kraja.

Ekološki kontakti: posjetioci se moraju družiti s lokalnim stanovništvom prevazilazeći jezičke barijere uz pomoć vodiča.

- Mrtve, a lete

Po ovim, međunarodnim smjernicama, morao bi se razvijati ekoturizam i kod nas.Crna Gora ima preduslove za ovakav vid turizma: relativno čistu prirodu (ako očistimo smeće iz šuma i sa lokalnih puteva), mogla bi imati ekološke poljoprivredne proizvode po starim receptima, ljude koji zbog siromaštva ili neambicioznosti još žive u autohtonim objektima i veliki broj mladih, obrazovanih nezaposlenih ljudi. Zašto onda ne živimo u ekološkom raju?

U opštem trendu porasta potražnje za eko-destinacijama, Crne Gore, na međunarodnom horizontu - niđe nema. Jednostavno: uz ,,savršene uslove,, potrebna je dobra organizacija i pristojno znanje - to je ono što nam nedostaje.
Ako se za pomoć i informacije o ekoturizmu obratite Turističkoj organizaciji Crne Gore, saznaćete da informacija o njemu nema.

Istina, postoje informacije o tome kako izgleda ekoturizam u svijetu. Pored toga, uputiće vas na internet sajt t vist-montenegro cg.yu. Ako ni tu ne bude ništa, tu je spisak crnogorskih turistIkih agencija kojih ima ni manje ni više šesdeset. Jedina od njih koja nudi ekoturizam na našim prostorima je ,,Jelka-toors,, iz Kolašina.
U njenoj prezentaciji imate ponudu koju oni nazivaju fotosafari, koji, po toj agenciji podrazumijeva branje šumskih plodova i očaravajući pogled iz ptičje perspektive ka pet planinskih jezera, sve to bez životinja.

Tu nije kraj - ako sa njima uđete u aranžman po Skadarskom jezeru, možete biti svjedoci i konačnosti evolutivnih procesa. To, doslovno, ovako kažu: ,,Krstarite Skadarskim jezerom jednom od poslednjih oaza pelikana i velikog broja ptica koje su pri izumiranju,,. Ovim otkrićima bi, vjerovatno, izazvali paniku najvećih imena svjetske nauke, što možda i ne bi bilo loše.

Visok nivo razvoja, decentralizovane strukture vlasti, postojanje dobro očuvanih lokalnih seoskih zajednica i mreža malih i srednjih preduzeća, kao i kapital znanja, neophodne su pretpostavke za postojanje ekoturizma. Ako se turizam usmjeren na prirodu razvija isključivo od državnih subvencija, ostaje ekonomski beznačajan.

Sve i kad oni koji imaju volje i energije krenuli u pravljenje ekoturizma, on i dalje ne bi mogao biti ozbiljan izvor prihoda, jer ga država ne podstiče, nema infrastrukture u nacionalnim parkovima i parkovima prirode koja bi ga podržavala, a nema ni pravog obrazovanja za njegovo provođenje. Na putu do ekoturizma kod nas ima toliko prepreka da će sva ta priča, očigledno, još dugo živjeti samo na papiru i biti tek pusta želja. Ili bezočna laž.